Kako je sve počelo

Prožurska Luka, poznata i kao Prožurski Porat te na talijanskom Porto Chiave, selo je na otoku Mljetu u Hrvatskoj. Smješteno na sjeveronoj strani otoka, razvilo se kao ribarska luka duž obale Mljetskog kanala. Unutrašnje selo Prožura služilo je kao polazište za stanovnike koji su se preselili na obalu radi ribarskih aktivnosti, izgradnje skladišta za ribarsku opremu te popravka svojih brodova. Ovaj razvoj položio je temelje za nastanak Prožurske Luke.

Prožura je osnovana dolaskom slavenskih doseljenika na Mljetm, otprilike u isto vrijeme kada su naseljavali Vrhmljeće i Babino Polje. Početno su stanovnici naselili unutrašnjost otoka, ali su se kasnije preselili na obalu kako bi lakše odrađivali svoje ribarske aktivnosti. Izgradili su mala skladišta duž obale, koja su se s vremenom razvila u naselje Prožurska Luka (Porta).

Za razliku od Prožure, koje kontinuirano naseljena od svog osnutka, Prožurska Luka i obližnje Okuklje trajno su naseljeni tek od 1981. godine.

Povijest otoka

Populacija

Prožurska Luka je relativno novo naselje koje je dugo vremena ostalo nenastanjeno zbog ranjivosti na napade gusara. Naselje je danas dom lokalnih stanovnika koji su se se spustili do obale i uglavnom se bave ribolovom i turizmom. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, Prožurska Luka imala je 14 stanovnika.

O konobi "Barba"

Prije dvadeset godina, na stjenovitoj sjevernoj obali otoka Mljeta, prvi puta su se otvorila vrata konobe "Barba". Bio je to skroman objekat, smješten u uvali, čije su zidove krasili pomorski relikviji, a zrakom je lebdjio miris svježih ulovljenih plodova mora. Konoba je bila ideja Hrvoja, iskusnog ribara s ljubavlju prema kuhanju i snom da podijeli svoju ljubav prema moru s drugima.

Hrvojevi recepti bili su jednostavni, ali bogati tradicijom, preneseni s majke na sina i s bake na unuka. Vjerovao je u snagu svježih, lokalnih sastojaka, a njegova jela brzo su postala tema razgovora na otoku. Konoba "Barba" bila je više od mjesta za jelo; bilo je to mjesto okupljanja gdje su se razmjenjivale priče, odjekivao smijeh i zajednica se povezivala kroz ukusne obroke.

Dok je konoba slavila dvadesetu godišnjicu, stajala je kao svjedok obiteljske izdržljivosti i predanosti. Zidovi, sada ispunjeni fotografijama i uspomenama, pričaju priču o tri generacije ujedinjene zajedničkom strašću. Nekada skroman objekat,danas poznat restoran, ali njegovo srce je ostalo isto.

Tokom toplih ljetnih večera, konoba je živa aktivnostima. Zvuk čaša koje se sudaraju i veseli razgovori ispunjavaju su zrak.

Konoba "Barba" je više od restorana; ona je živo naslijeđe, svjetionik tradicije, obitelji i trajnog duha mora. I dok sunce zalazil iznad Mljetskog kanala, bacajući zlatni sjaj na konobu, Hrvoje zna da će se priča njegove obitelji nastaviti i razvijati, jednim ukusnim obrokom za drugim.